1, prvo odredite radno okruženje grijaćeg elementa
Generalno je zakon osušiti zrak. Odnos dužine električnog grijaćeg elementa i snage je 1: 1. Ako se tečnost zagreva, obično se koristi grejna cev od nehrđajućeg čelika. Odnos dužine cevastog grijača i snage je 1: 2. Naravno, ovisno o konkretnoj situaciji, može biti i 1: 3. Ako je lož ulje, omjer je 1: 2. Tamo gdje je skala ozbiljna, grijaća cijev treba smanjiti površinsko opterećenje. Najbolje je projektovati da snaga po metru ne prelazi 2KW.
Snaga cijevi za grijanje jednostavno se određuje prema radnom okruženju i moramo znati: 1. Ako je zrak suv, dolazi do cirkulacije ventilatora. 2. Ako je zrak suv, postoji li kontrola temperature (koliko stupnjeva je kontrolirano?). 2. Ako se tečnost zagreva, koliko je visok nivo vode, da li ima pritiska, kiselosti i lužine tečnosti i obima vode.
2, oblik cijevnog grijaćeg elementa
Prema obliku cijevi za grijanje, uglavnom postoje cijevi za grijanje s jednom glavom, cijev za grijanje u obliku peraja, cijev za grijanje s prirubnicom i cijev za grijanje u obliku slova U.
3. Utvrđivanje specifičnih detalja
Prečnik cevi
Tankost zidova
Hladna zona i grejna zona
zatvarač
Određivanje napona (metoda ožičenja)
Princip stvaranja topline: struja kroz otpornik za stvaranje topline.
Prema zakonu o električnom grijanju: toplina je proporcionalna proizvodu kvadrata struje i otpora.
Princip trenutnog toplotnog učinka: elektroni se ubrzavaju u električnom polju, dobivaju kinetičku energiju, imaju brzinu, a zatim se sudaraju s drugim česticama (atomi, molekuli, atomske grupe) kako bi ostale čestice dobile kinetičku energiju, što rezultira porastom prosjeka kinetička energija i porast temperature.
Kada struja prođe kroz otpornik, otpornik se zagrijava i pretvara električnu energiju u toplinu. Taj fenomen nazivamo toplotnim učinkom struje.